Dužijanca 2026.
Središnja proslava „Dužijance“ i ove je godine u Subotici okupila brojne vjernike, sudionike kulturnih društava i građane. Proslava je započela blagoslovom bandaša i bandašice u crkvi svetog Roka, odakle je svečana povorka krenula prema katedrali svete Terezije Avilske, gdje je slavljena sveta misa zahvalnica koju je predvodio banjalučki biskup mons. Željko Majić u zajedništvu sa subotičkim biskupom Franjom Fazekasom i svećenicima Subotičke biskupije.
„Dužijance“ je i ove godine podsjetila na zahvalnost Bogu za plodove zemlje, ali i na važnost čuvanja vjere, jezika, običaja i identiteta te njihova prenošenja na nove generacije.
Nakon mise uslijedila je svečana povorka kroz grad, u kojoj su sudjelovali bandaš Teo Margetić i bandašica Mila Kujundžić, mali bandaš Danilo Cvijanov i mala bandašica Marija Šabić, folklorna društva, gosti i brojni konjanici. U povorci su predstavljeni brojni simboli i običaji „Dužijance“, a na Trgu slobode predan je kruh od novog brašna.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić u svojem je govoru istaknula kako iza ove današnje ljepote koju smo vidjeli stoji nečije vrijeme i trud, vrijeme davanja od svoga. Kako je rekla, kad sve ovo pogledamo danas i snagu koja dolazi i ovo zajedništvo, i vjeru koja dotakne čak i onoga koji je došao samo ovo vidjeti znamo da sve ima smisla. Istaknula je da je to najveća mudrost Dužijance, da nas ona svake godine podsjeti na jednostavnu istinu: sve veliko nastaje tek onda kad svako od nas da svoj dio. „Isto tako i mi na svakog od vas računamo. Ne moramo svi biti isti da bi bili zajedno, samo se trebamo dobro posložiti. Kao što puno sitnih zrna brašna napravi jedan kruv, i ima nešto što ga povezuje, podiže i umnaža, a to nije sila nego kvasac. Tako je i među ljudima, nas podiže naša matična domovina Hrvatska, a kvasac naše zajednice moraju biti strpljenje, blagost, razumijevanje, podrška, molitva jednih za druge i za državu u kojoj živimo, posebno ondakad se ne razumijemo. I posebno kada kad smo različiti. Jer zajednica nije jaka kada u njoj svi misle isto, nego onda kada svako u njom naše svoje misto. Dužijanca nas uči zahvalnosti za kruh, a možda još više uči nas zahvalnosti jedni za druge“ poručila je Vojnić.
Foto: NIU „Hrvatska riječ“
