-(31)-27-05-25-13-07-24.png)
Iskustvo obitelji Horvacki: Hrvatski jezik kao prirodan izbor obrazovanja
Upis u srednje škole sve je bliži, a zašto upisati nastavu na hrvatskom jeziku možda najbolje mogu predočiti obitelji koje su kroz to iskustvo već prošle.
Dragocjeno je iskustvo obitelji Horvacki, čije je troje djece pohađalo najprije osnovnu školu na hrvatskom jeziku, a potom i opći smjer u Gimnaziji „Svetozar Marković“.
Najmlađa Lucija krenula je stopama svoje braće Vedrana i Davorina te odlučila postati gimnazijalka. Sada, kao maturantica koja odbrojava posljednje srednjoškolske dane, kaže da ni u jednom trenutku nije zažalila zbog te odluke, iako je u početku bila neodlučna:
„Imala sam dvojbe oko gimnazije i oko toga trebam li upisati opći smjer, jer se pričalo da je slabiji. Međutim, uvidjela sam da donosi ravnotežu između prirodnih i društvenih znanosti, što je dobro za nas neodlučne – a tko još u osmom razredu točno zna što želi? Rijetko tko. Tako imamo vremena otkriti što nam bolje ide i kojim ćemo putem krenuti. Na primjer, u razredu imamo i one koji će ići na prirodne fakultete, poput stomatologije, ali i one koji su se odlučili za književnost i pedagogiju. I ja sam se opredijelila za društvene znanosti, pa planiram upisati komunikologiju na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu.“
Kako dalje kaže, budući da je već pohađala nastavu na hrvatskom jeziku u osnovnoj školi, nastavak obrazovanja na materinskom jeziku bio je logičan slijed. Onima koji se još uvijek premišljaju gdje se upisati, poručuje da je opći smjer – bilo da dolaze iz srpskih ili hrvatskih odjela – odličan izbor jer je produžetak osnovne škole na kvalitetan način.
Lucijina majka Senka Horvacki ističe kako je upis u Gimnaziju „Svetozar Marković“ bio osobni izbor djece, ali da se, budući da su već išli u hrvatske odjele, sve odvijalo gotovo automatski:
„Veoma smo zadovoljni, a Lucija se sigurno ne bi upisala da smo imali bilo kakvih zamjerki kod sinova. Neki ističu male odjele kao manu – primjerice, Lucijin razred broji 11 učenika – no ja bih rekla da je to prednost. Društvo se može steći i drugdje,“ kaže Senka.
Prema njezinu mišljenju, roditelji uopće ne bi trebali imati dvojbe oko nastave na hrvatskom jeziku:
„Možda smo imali dvojbi kod najstarijeg sina Vedrana – ipak je on bio tek druga generacija koja je pohađala osnovnu školu na hrvatskom, a tada nije bilo ni udžbenika. No nakon svih ovih godina, ljetovanja, ekskurzija, odličnih rezultata učenika na natjecanjima i svega što nam je zajednica pružila, ne vidim razlog da se netko ne upiše na nastavu na hrvatskom jeziku,“ poručuje Senka Horvacki.