O „bunjevačkom jeziku“ – pregled izjava značajnijih hrvatskih predstavnika vlasti i institucija
Od kada je gradonačelnik Grada Subotice Stevan Bakić najavio prijedlog o zakonskim izmjenama koje će u Gradu Subotici uvesti tzv. „bunjevački jezik“ u službenu uporabu, što je odlukom Skupštine Grada Subotice usvojeno 4. ožujka 2021., uslijedile su reakcije hrvatskih vlasti i eminentnih hrvatskih institucija. U nastavku donosimo pregled najznačajnijih.
Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Nakon što je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (MVEP) uputilo prosvjednu notu službenom Beogradu zbog prijetnji upućenih predstavnicima hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji, iz Brisela se 12. ožujka oglasio premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković i pozvao srbijanske institucije da odmah reagiraju na nedopustive i neprimjerene napade na Hrvate koji žive u Srbiji, poručivši kako to nije prvi put da se prijeti Hrvatima u Republici Srbiji.
„Ministarstvo vanjskih poslova je reagiralo. Reagirali smo i ranije. U kontaktu samo s predstavnicima hrvatskih zajednica, vijeća i stranaka u Vojvodini. Smatramo da na to odmah trebaju najoštrije reagirati institucije u Srbiji jer je nedopustivo i neprimjereno.“, rekao je Plenković.
Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske
Prva prosvjedna nota
MVEP je uputio 2. ožujka prosvjednu notu o uvođenju „bunjevačkog jezika“ u službenu uporabu na području Grada Subotice srbijanskom Ministarstvu vanjskih poslova preko hrvatskog veleposlanika u Republici Srbiji Hidajeta Biščevića.
MVEP, među ostalim, kaže kako „pokretanje takvih inicijativa ne bi pridonosilo daljnjem unaprjeđenju i jačanju bilateralnih odnosa između dviju država, a to nije ni u skladu ni u duhu standarda EU-a ni dobrosusjedskih odnosa“. Radman je, također, naveo kako bi se spornom procedurom prekršile obveze iz bilateralnih i međunarodnih sporazuma o pravima manjina te je pozvao nadležna tijela Republike Srbije da preispitaju svoju odluku.
Nakon sjednice Vlade Republike Hrvatske Radman komentira novinarima: „Bunjevački govor nije jezik, on pripada novoštokavskom ikavskom dijalektu, jedan je od dijalekata hrvatskog jezika. I Bunjevci u Mađarskoj su podetnička skupina i oni se služe i nazivaju svoj jezik hrvatskim, a bunjevački je dakle jedan od dijalekata.“ On u medijima, dodatno, ističe kako „ovo nije u skladu sa statutom, već određeni politički akt“.
Za Hrvatsku radio televiziju Radman izjavljuje kako je 3. ožujka telefonski razgovarao sa srbijanskim ministrom vanjskih poslova Nikolom Selakovićem te dogovorio ponovni razgovor već sljedećega dana nakon povratka iz Berlina, a dodaje i kako ga je hrvatski veleposlanik Biščević iz Beograda istog dana nazvao i rekao kako će takva inicijativa vjerojatno biti povučena.
Prijetnje, zastrašivanja i uvrede u privatnim porukama predstavnika hrvatske zajednice u Republici Srbiji
Nakon što je Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji (HNV) 5. ožujka uputilo službene dopise predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću, Gradu Somboru te općinama Apatin i Bač sa zahtjevom da se načelo „pozitivne diskriminacije“ (po kojem su vlasti Grada Subotice nastojale opravdati presedan uvođenja jednog „jezika“ u službenu uporabu u slučaju kada nema zakonski predviđenih 15 % pripadnika manjinske zajednice) primijeni i na pripadnike hrvatske manjine u spomenutim mjestima, uslijedio je niz uvreda i prijetnji na račun pripadnika hrvatske manjine i to ne samo u javnim komentarima već i u privatnim porukama službenim predstavnicima hrvatske manjine u Republici Srbiji. O potonjima su uslijedile reakcije.
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) u dva je navrata na svojoj internetskoj stranici (9. i 11. ožujka) službeno osudio napade na predstavnike hrvatske manjine – najprije se osvrnuo na više prijetnji upućenih u privatnim porukama predsjednici HNV-a Jasni Vojnić te na prijetnju koju je u elektroničkoj pošti 10. ožujka primio DSHV u kojoj, među ostalim, pošiljatelj govori kako će sve „pobiti automatom“. Sve su prijetnje prijavljene Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srbije u Subotici (MUP).
MUP reagira, a 12. ožujka službeno se saznaje o uhićenju jedne osobe o kojoj od MUP-a saznajemo isključivo godište i inicijale, a tabloidni i prorežimski mediji izvješćuju kako se radi o Hrvatu čiji je identitet njima poznat te cijelu priču oko više prijetećih poruka svode na jedan pravno zaštićen i još neistražen slučaj i proglašuju Hrvate u Republici Srbiji licemjerima.
U ovom trenutku još uvijek nema službenih reakcija vlasti Republike Srbije, a osim što se oglasio ministar Selaković, što ćemo prikazati u nastavku, sve do današnjeg dana izostala je bilo kakva reakcija predsjednika Vučića.
Druga prosvjedna nota
Dan prije vijesti o dosad jedinoj, javnosti poznatoj, akciji MUP-a, MVEP 11. ožujka upućuje novu prosvjednu notu službenom Beogradu u kojoj izražava zabrinutost zbog prijetnji, zastrašivanja i uvreda upućenih predstavnicima hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji.
U noti se ističe kako su „predstavnici institucija hrvatske nacionalne manjine u Subotice izloženi (su) teškim uvredama, prijetnjama i zastrašivanjima na društvenim mrežama“ i kako „očekuju od nadležnih tijela Republike Srbije da im pruže odgovarajuću zaštitu, a počinitelje procesuiraju“, zaključno zatraživši „informaciju od srbijanskog ministarstva o postupanju nadležnih tijela Republike Srbije te poduzetim mjerama na zaštiti sigurnosti predstavnika hrvatske zajednice u Vojvodini“.
Prvo oglašavanje predstavnika vlasti Republike Srbije – reakcija ministra Selakovića
Ministar vanjskih poslova Republike Srbije Nikola Selaković izjavio je 13. ožujka za Novinsku agenciju „Tanjug“ kako je „To (je) jedna od najglupljih i najbesmislenijih nota koje smo do sada primili i to osnovano tvrdim, jer je riječ o nečijim stavovima, možda prijetnjama, izljevima ružnih osjećaja ljudi na društvenim mrežama, dok se u isto vrijeme u službenim sredstvima informiranja u Hrvatskoj, protiv najviših državnih dužnosnika Srbije iznose najmonstruoznije i najbrutalnije uvrede“.
Kako on tvrdi, hrvatska vlast šuti o izjavama u svojoj zemlji koje predsjednika Vučića nazivaju huškačem i ekstremno iskompleksiranim psihopatom „da bi nam, onda, poslije samo nekoliko dana, poslali prosvjednu notu u kojoj traže izvještaj povodom kaznenih prijava koje su podnesene zato što je na društvenim mrežama neki nesretnik nešto ružno napisao protiv određenih pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji“.
U daljnjem obraćanju navodi kako državna tijela Republike Srbije postupaju sukladno zakonu i štite svačiji integritet, tako da se svatko u Srbiji može osjećati sigurno, ističući: „Ali, nemojte nam vrijeđati zdrav razum“ te dodaje kako je Republika Srbija mnogo puta prešutjela glupe provokacije druge strane i kako sada to neće učiniti.
„Nije bilo dovoljno što ste nas provocirali, nije bilo dovoljno što ste nam predsjednika nazvali ekstremno iskompleksiranim psihopatom, kao i sve koji glasaju za njega, nego nam još upućujete prosvjednu notu. Na takve stvari, Srbija će uvijek reagirati štiteći svoj državni i nacionalni interes i svoje dostojanstvo.“, zaključio je Selaković.
Treće oglašavanje MVEP-a
U emisiji A sada Vlada Hrvatske radio televizije (HRT), 17. ožujka, ministar Radman komentira izjavu ministra Selakovića naglašavajući kako u noti nije bilo riječi o komentarima na društvenim mrežama, nego o izravnim prijetnjama: „Čekali smo nekoliko dana srbijanske vlasti, one se nisu javile ni osudile te prijetnje koje su bile osobne naravi, izravno upućivane na portalima i u elektroničkoj pošti hrvatske zajednice“, napominjući kako „Hrvatska zajednica nije dobila potporu srbijanskih vlasti, pa je zatražila potporu Hrvatske“. Prema Radmanu, Selakovićeva izjava je „dosad nezabilježena u diplomatskoj praksi“.
Radman, također, govori o važnosti upućene note: „Činjenica da su subotičke vlasti kasnije privele jednog ili dva građanina govori o tome da je naša nota imala smisla, a pohvalili su je i Hrvati u Vojvodini“.
Ocjenjujući sveukupni ton Selakovićeve izjave, ministar Radman je rekao kako ona „ne pridonosi unaprjeđenju naših odnosa“ te kako takav narativ „ne samo da nije europski, nego ni dobrosusjedski“, dodajući: „Ako Srbija želi ući u Europsku uniju, sigurno ne može nastaviti s takvim narativom“.
Tom je prigodom poručio i kako se u izgradnji dobrosusjedskih odnosa moraju rješavati otvorena pitanja poput onog o nestalim osobama iz Domovinskog rata ili statusa hrvatske manjine u Republici Srbiji, koja nema prava recipročna srpskoj manjini u Republici Hrvatskoj.
Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović očitovao se 13. ožujka s obzirom na problem uvođenja „bunjevačkog jezika“ u službenu uporabu u Gradu Subotici te rekao: „Ne mogu zabraniti nekom da se zove Bunjevac, no, ako je u tome aktivno angažirana beogradska vlast to nije dobro.“ Istaknuo je kako je sa zajednicom Hrvata u Republici Srbiji u kontaktu kroz „kroz ljudske i državničke kanale“ te je trebao ići u Suboticu u posjet tamošnjim Hrvatima, što je otkazano zbog pandemije, „ne zato da ih huškam protiv bilo koje vlasti nego da znaju da smo tu uz njih“.
Milanović je izjavio i kako ga je, usprkos lošim financijskim okolnostima u vrijeme njegove vlasti, „stid što je kao premijer dao mizeran novac za tu zajednicu“ te je pozvao sadašnje vlasti na veća izdvajanja: „Dajemo im sirotinjske rate, a nismo siromašna država.“
Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Saborski odbor za Hrvate izvan domovine
Saborski odbor za Hrvate izvan domovine, prenosi HRT 11. ožujka, raspravljao je o problematici „bunjevačkog jezika“, odbacivši tezu o tzv. „pozitivnoj diskriminaciji“ i izrazivši zabrinutost zbog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti prava nacionalnih manjina.
Tom se prigodom očitovao i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske (SDU) Zvonko Milas: „To raslojavanje vodi u smjeru nečega što se uskoro treba dogoditi, a to je popis stanovništva. Zasigurno da će samim tim puno ljudi Hrvatskog podrijetla razmisliti hoće li se izjasniti kao Hrvat ili ne.“
Hrvatski sabor – izvješće o provedbi strategije i zakona o Hrvatima izvan Republike Hrvatske
Podnoseći, 25. ožujka, izvješće o provedbi strategije i zakona o Hrvatima izvan Republike Hrvatske za 2019. u Hrvatskom saboru, Milas je ponovno istaknuo „sramotne odluke subotičke skupštine, koja dolazi brzo nakon propagandističkog filma Dara iz Jasenovca“ i brojne prijetnje predstavnicima hrvatskih institucija koje su potom uslijedile. Naglasio je izostanak reakcija Republike Srbije, ali i podršku koju hrvatska Vlada i SDU pružaju Hrvatima u Republici Srbiji.
Ponovio je, također, pravnu, stručnu i svaku drugu neutemeljenost pokretanja procedure uvođenja „bunjevačkog jezika“ u službenu uporabu: „Njome se krši bilateralni sporazum između Hrvatske i Srbije te daljnje utječe na raslojavanje hrvatske zajednice, izazivajući u njoj strah i nesigurnost, posebno u vrijeme iščekivanja popisa stanovništva u Srbiji.“
Sabor je, pak, izvijestio o različitoj uređenosti položaja i statusa hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih zemalja, naglasivši kako među njima, uz poštovanje svih, posebno mjesto zauzimaju Hrvati u Republici Srbiji.
Milas je podsjetio i na cijeli niz programa koji imaju za cilj osnaživanje Hrvata u iseljeništvu kao što su to „Korijeni“, ljetne škole „Domovina“, upisi studenata iz iseljeništva po posebnim upisnim kvotama, programi učenja hrvatskog jezika u Hrvatskoj „Croaticum“ (u proteklim dvjema godinama dodijeljeno više od 250 stipendija), internetski tečaj učenja hrvatskog jezika (pristupilo više od sedam tisuća polaznika). Posebno je pozdravio izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu koje će pojednostaviti proces dobivanja državljanstva za iseljenike – što će, ističe, imati značajne rezultate koji će biti vidljivi po završetku epidemije koronavirusa.
Hidajet Biščević, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji
Veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji Hidajet Biščević reagirao je 1. ožujka, tri dana prije skupštinskog donošenja odluke o pokretanju sporne procedure, na prijedlog subotičkog gradonačelnika Stevana Bakića o promjeni statuta Grada Subotice. Ocjenjuje kako je takva inicijativa zakonski neutemeljena i nosi neželjene i negativne političke i društvene posljedice po cjelinu zajedničkih interesa hrvatske manjinske zajednice u Srbiji.
„S posebnom pozornošću smo i u Veleposlanstvu pratili pojavljivanje inicijative o uvođenju 'bunjevačkog jezika' kao manjinskog jezika na području Grada Subotice. Primjećujete, naravno, da stavljam naziv tog 'jezika' u navodnike – time vrlo jasno iskazujemo i stav o cijeloj inicijativi. Ne ulazeći u motive kojima su se rukovodili začetnici inicijative, moram naglasiti da ona – čak i kad ostavim po strani političke, kulturološke i društvene aspekte – ne nalazi pravni oslonac ni u postojećim zakonskim propisima Republike Srbije. Povrh toga, suprotna je i ključnim odredbama međudržavnog Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije“, rekao je Biščević.
Veleposlanik ističe kako je o čitavom problemu izvijestio i nadležne institucije u Republici Hrvatskoj: „To smo učinili uzimajući u obzir potencijalni negativni utjecaj inicijative na uzajamne odnose naših država u ovoj važnoj i osjetljivoj oblasti, osobito u vrijeme kad hrvatske institucije i političko vodstvo jasno i vidljivo djeluju na unapređenju položaja srpske manjinske zajednice, kao cjeline, u samoj Hrvatskoj. Kako je ta politika počela nalaziti svoj 'odjek' i u nekim potezima srpskog vodstva, što je dovelo do rješenja nekoliko dugo otvorenih pitanja, ovakva inicijativa bila bi nesporno korak nazad. Pitanje je, dakle, vrlo ozbiljno i zahtijeva sinergijski nastup i Hrvatskog narodnog vijeća – kojemu je primarna zadaća upravo da, kao krovna institucija brine o položaju cjeline hrvatske zajednice – i našeg diplomatskog-konzularnog djelovanja spram institucija Pokrajine i Republike Srbije, uz potporu Zagreba.“
Institucije
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) 13. ožujka je konstatirao u pisanoj izjavi kako „prosvjeduje zbog pokretanja postupka za proglašenje tzv. bunjevačkog jezika jednim od službenih jezika u Subotici“.
Predsjednik Odbora akademik Ranko Matasović u izjavi ističe: „Ne osporavajući pravo svake etničke i nacionalne zajednice na vlastiti jezik, kao ni potrebu za njegovanjem dijalekata kojim govore manjinske skupine poput Bunjevaca, ističemo da se službeni status u pravilu daje standardnim jezicima (kao što su ostali službeni jezici u Subotici – srpski, mađarski i hrvatski), a ne nestandardiziranim idiomima poput novoštokavskog ikavskog dijalekta kojim u svakodnevnoj komunikaciji govore Bunjevci.“ Također dodaje: „Kada govore standardnim jezikom, Bunjevci u Vojvodini služe se većinom hrvatskim jezikom, a u manjoj mjeri srpskim. Proglašenje bunjevačkog govora službenim u Subotici može biti shvaćeno samo kao dio političkoga plana identitetskoga rastakanja hrvatske bunjevačke zajednice u Vojvodini.“
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Prvo priopćenje – nije riječ o jezikoslovnim motivima
Reakciju na cijeli slučaj uvođenja „bunjevačkog jezika“ u službenu uporabu u Gradu Subotici iskazao je, kako 2. ožujka prenosi Jutarnji list, i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), odnosno njegov ravnatelj dr. sc. Željko Jozić: „Ne ulazeći u političke motive uzdizanja bunjevačkoga govora na razinu jezika, i to službenoga jezika na području Grada Subotice, a razvidno je da nije riječ o jezikoslovnim motivima, kao središnja znanstvena ustanova za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika oštro se protivimo takvomu prijedlogu iz jezikoslovne perspektive.“
IHJJ naglašava kako se ovdje radi o jezikoslovnom pitanju pa, sukladno tomu, mora prevladati stručno – jezikoslovno mišljenje, pri čemu su relevantna dosadašnja istraživanja hrvatskih i srpskih jezikoslovaca: „Svi relevantni suvremeni hrvatski i srpski dijalektolozi u svojim radovima i monografijama upotrebljavaju naziv bunjevački govor (u hrvatskoj literaturi i govor bačkih Hrvata). Taj govor pripada novoštokavskomu ikavskom dijalektu, koji se u suvremenoj srpskoj i hrvatskoj dijalektološkoj literaturi među ostalim naziva mlađim ikavskim (Dalibor Brozović, Pavle Ivić), zapadnohercegovačko-primorskim (Miloš Okuka) te zapadnim ili novoštokavskim ikavskim dijalektom (Josip Lisac). Ni u relevantnoj slavističkoj ni u poredbenolingvističkoj literaturi bunjevački se govor nikad ne naziva jezikom.“
Za pravilno pozicioniranje bunjevačkog govora odnosno njegove pripadnosti, navodi se u priopćenju, najčešće se koristio genetskolingvistički i vrijednosni kriterij: „Po genetskolingvističkome kriteriju bunjevački govori nedvojbeno pripadaju zapadnoštokavskomu narječju, i to njegovu novoštokavskom ikavskom dijalektu. U tome su suglasni najveći srpski jezikoslovci 20. stoljeća. Tako Miloš Okuka u monografiji Srpski dijalekti bunjevački govor naziva zapadnohercegovačko-primorskim navodeći kako njime 'govore Hrvati i Bošnjaci'. Govornike srpskoga jezika koji govore tim dijalektom ne spominje u Bačkoj niti Bunjevce izdvaja u posebnu etničku skupinu, što je podudarno s podatcima Pavla Ivića koje iznosi u knjizi Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Tome treba pridodati podatak da većina srpskih istraživača, poput Ivana Popovića, ishodište Bunjevaca traži u području omeđenom Neretvom i Zrmanjom, tj. zapadnu Hercegovinu i Dalmatinsku zagoru u kojoj su govornici novoštokavskih ikavskih govora danas gotovo isključivo Hrvati. Dakle, po genetskolingvističkome kriteriju bunjevački govori pripadaju hrvatskomu jezičnom korpusu.“
Također se spominje kako je, s obzirom na vrijednosni kriterij, bunjevačka književnost već od svojih početaka u 17. st. uklopljena u tijekove hrvatske književnosti, napose kada je riječ o franjevačkim piscima koji se ni s čim ne izdvajaju od ostatka svojih slavonskih i bosanskih kolega.
Konačno, navodi se i činjenica kako se u dijalektološkoj (hrvatskoj, srpskoj i inozemnoj), slavističkoj i poredbenolingvističkoj literaturi bunjevački govor nigdje ne navodi kao „bunjevački jezik“, kao „jezik“ on ne posjeduje ni svoju ISO oznaku, a nema ga ni u bibliografskoj bazi Glottolog. Jozić smatra kako bi se svim ovim činjenicama trebao voditi i Grad Subotica imajući na umu prijepore, podjele i sporove te da ovakvo djelovanje obezvrjeđuje stajališta struke.
Drugo priopćenje – proglasiti bunjevački govor nematerijalnom baštinom Hrvatske
Povodom završetka manifestacije Mjesec hrvatskog jezika, održane u Senju, na konferenciji za novinstvo 17. ožujka, Jozić obznanjuje prijedlog Ministarstvu kulture da se bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske što bi predstavljalo važan čin pomoći svim Bunjevcima: „Želimo dokazati da su bunjevački govori autohtoni hrvatski govori i podrijetlo im je zapadna Hercegovina te zaleđe Dalmacije, odakle su se Bunjevci iselili zbog prodora Osmanlija u 17. stoljeću.“ Dodao je kako su odatle naselili u primorski i lički kraj Hrvatske, Gorski kotar, dok je jedan dio naselio Bačku.
Upravo događanja s potonjim Bunjevcima, potvrđuje Jozić, povod su ovom prijedlogu: „Važno je da se bunjevački govor dodatno zaštiti i da se javnost u Hrvatskoj i izvan nje senzibilizira za pripadnost bunjevačkog govora hrvatskoj matici.“ Ističe, dodatno, kako bi proglašenje bunjevačkog govora nematerijalnom kulturnom baštinom bilo korisno za govornike ovog dijalekta jer bi u tom slučaju mogli dobivati financijska državna sredstva za razne manifestacije.
Što se tiče slučaja u Subotici, Jozić opetovano naglašava: „To je povijesna krivotvorina. Isključivo sa znanstvene, jezikoslovne strane možemo reći da je to tradicionalni hrvatski govor. O tome govore brojni zapisi, svi hrvatski jezikoslovci, svi svjetski jezikoslovci slavisti, ali ni vodeći srpski jezikoslovci nikad nisu dovodili u pitanje hrvatsko podrijetlo bunjevačkog govora.“
Ovom prigodom oglasili su se i drugi uposlenici IHJJ-a. Voditeljica Odjela za dijalektologiju Ivana Kurtović Budija konstatira kako postoje sličnosti svih bunjevačkih govora koje prepoznaju jezikoslovci. U prvom redu to je, ističe, ikavizam – koji ne postoji ni u jednom drugom novoštokavskom govoru u Vojvodini te zaključuje kako „samo istraživanjem i kulturnim pristupom možemo učiniti ono što je važno za lokalni i nacionalni identitet“. Spomenute sličnosti potvrđuje i Mirjana Crnić Novosel, voditeljica riječke podružnice IHJJ-a, koja se posebno bavila govorom Bunjevaca u goranskom mjestu Liču.
Društvo hrvatskih književnika
Društvo hrvatskih književnika (DHK) javno se 18. ožujka usprotivilo uvođenju „bunjevačkog jezika“ u službenu uporabu karakterizirajući takvu odluku kao otuđenje dijela jezične baštine hrvatskog jezika i oskvrnjenje dostojanstva i integriteta hrvatske književnosti. Poručuju i kako će, kao oblik nemirenja s takvim praksama, nastaviti s pružanjem podrške hrvatskim književnicima u Vojvodini putem suradničkih programa i razvijanjem vidljivosti regionalne hrvatske književnosti u matičnog državi.
DHK ukazuje na višestoljetnu ukorijenjenost književnosti Bunjevaca i Šokaca, Hrvata u Bačkoj, u hrvatsku književnost. Podsjećaju na početke književnosti na narodnom jeziku među Hrvatima u ugarskom Podunavlju koncem 17. stoljeća te na pjesništvo u drugoj polovici 18. stoljeća, a posebno naglašavaju preporodnu djelatnost kalačkog kanonika Ivana Antunovića koja predstavlja refleks na hrvatski narodni preporod u 19. st. Napose iz tog vremena, naglašava DHK, zamjećuju se književna djela pisana na ikavici, ali i počeci ijekavice, dok se u svemu odabiru pravopisna i gramatička rješenja Zagrebačke filološke škole. Dodaju kako su u međuratnom razdoblju hrvatski pisci većinom pisali na hrvatskom standardu, dok se rjeđe koristio ikavski idiom. Konačno, zaključuju iz DHK, relevantni bunjevački književnici smatrali su se Hrvatima.
Foto: internetska stranica NIU-a „Hrvatska riječ“
