-(33)-03-06-25-11-12-06.png)
Obitelj Mandić: Školovanje na hrvatskom jeziku kao izbor srca i razuma
Kada su djeca obitelji Mandić upisivala školu, dileme nije bilo: kći Ana upisala je osnovnu školu na materinskom jeziku, kao i gimnaziju, a sada je na četvrtoj godini Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
Kada je mlađi sin Andrija trebao upisati srednju školu, također nije bilo dvojbe – pošao je stopama svoje sestre, priča njihova majka, Marija Mandić.
„Kao roditelj koji je sudjelovao u osnivanju i pokretanju nastave na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji, životna želja mi se ostvarila: da se moja djeca jednog dana mogu školovati na svom materinskom jeziku. Mi kao roditelji presretni smo što smo tu mogućnost pružili našoj djeci. Ne samo zbog jezika, već i zbog očuvanja našeg identiteta, odgoja… a tu su i brojne prednosti: putovanja, udžbenici, veća prisnost s roditeljima“, ističe Marija. Upravo zbog svog iskustva preporučuje i drugim roditeljima da svoju djecu od početka upišu na nastavu na hrvatskom jeziku, jer, kako kaže, „djeca iz tih odjela izlaze puna znanja, odgojena, a mogućnosti su im brojne. A ako i naiđu na neki problem, ne treba ga gledati kao nerješiv. Opći smjer je izvrstan smjer – dokaz za to su naša djeca: kći, koja je više društvenjak, i sin, koji je više prirodnjak – oboje su zadovoljili svoje potrebe za znanjem upravo na tom smjeru“, poručuje.
Andrija, koji je sada maturant Gimnazije „Svetozar Marković“, ističe da mu se opći smjer činio kao najbolja opcija kada se upisivao, što se na kraju i potvrdilo.
„Tijekom četiri godine školovanja bilo je puno druženja, učenja, zabave i upoznavanja, ali i razumijevanja važnosti nastave i govora na hrvatskom jeziku. Iako mnogima ne odgovaraju mali odjeli, meni su pogodovali zbog lakše komunikacije s profesorima, a i mi smo kao odjel bili bliži jedni drugima. Planiram upisati Stomatološki fakultet u Beogradu. Opći smjer je odličan odabir za one koji još nisu sigurni čime se žele baviti u životu, a i okruženje i profesori u odjelu su uvijek vrlo dobri“, priča Andrija.