Vijesti

Održana manifestacija „Dužijanca u Mostaru“

Manifestacija „Dužijanca u Mostaru“ održana je 22. i 23. srpnja u organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, a okupila je više od 300 Hrvata Bunjevaca iz Subotice i okolice te iz Mađarske.

Otkrivenje obnovljene spomen-ploče iz 1933.

Program prvog dana započeo je svetom misom u crkvi Presvetog Trojstva u Blagaju koju je predslavio predsjednik UBH „Dužijanca“ mons. Andrija Anišić u zajedništvu s tamošnjim župnikom don Slavenom Ćorićem, svećenicima Subotičke biskupije na čelu s dijecezanskim upraviteljem mons. Ferencom Fazekasom te svećenicima iz Mađarske.

Nakon misnog slavlja uslijedio je program otkrivanja spomen-ploče bunjevačkih Hrvata iz 1933. godine čiju je obnovu financiralo Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji. U pozdravnom govoru dopredsjednica UBH „Dužijanca“ Ljiljana Dulić podsjetila je okupljene na dolazak naših predaka zavičaju i kako nas je kao i njih tada okupila ljubav prema svom kraju i korijenima.

Prisutnima se obratila i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić koja je istaknula kako su i prije 90 godina na istom mjestu, vođeni istom čežnjom, bili vjernici. „Vjernici, jer su vjerovali da makar samo kratak doticaj s korijenom jednog bića može okrijepiti i uliti snagu da nastavi rasti. Takvo uzbuđenje oni opisuju i tijekom cijelog puta dok su se približavali svome izvoru. Znali su koliko je važno ostati povezan s korijenom svog bića. Možda nisu toliko znali koliko su osjećali“, istaknula je Vojnić i dodala „Žedni smo. Došli smo se opet napiti. Ni prije 90 godina nije bilo lakše i naši stari su isto morali čistiti od bijesa zbog stege, bunta, nakupljene patnje i tuge. Mislite li da je akrostih ‘Bunjevci su Hrvati’ na ploči, lako napisan? Nije. Morao se i tada prikriti. Morali su i tada promišljati hoće li staviti jedno slovo više ili pak izbaciti poravnanje teksta kako se on ne bi odmah zamijetio“, istaknula je Vojnić i poručila: „Nek´ je blagoslovljena Udruga ‘Dužijanca’ koja nas je ovdje dovela. Neka nam je ovaj današnji dan na ponos i okrjepu“.

Tekst napisan na ploči pročitao je predsjednik Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ Lazar Cvijin, a tijekom programa i pod misom pjevao je Katedralni zbor „Albe Vidaković“. Ploču su otkrili direktor UBH „Dužijanca“ Marinko Piuković i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić. Nakon prigodnog programa uslijedio je obilazak Vrela Bune te crkve Presvetog Tijela i Krvi Kristove na Buni i posjet spomen-ploči koju su postavili Hrvati Bunjevci iz Mađarske.

Predstavljanje Bunjevaca

U večernji satima u Biskupijskom centru u Mostaru održana je tribina pod naslovom „Bunjevačke grane hrvatskog stabla u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji“.

Ravnateljica Gradskog muzeja u Senju prof. Blaženka Ljubović govorila je na temu „Kulturno povijesna i gospodarska obilježja identiteta primorsko-ličkih Bunjevaca (sličnosti i razlike)“ tijekom koje je istaknula kako su Bunjevci hrvatska etnička skupina podijeljena u tri ogranka: dalmatinski (Dalmatinska zagora i jugozapadni dijelovi Bosne i Hercegovine) primorsko-lički (Gorski Kotar, Hrvatsko primorje, i Lika) i podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), koje povezuju gospodarske veze, jezik, kao i brojni drugi segmenti, poput duhovnosti, kulture... 

Povjesničar i kroatist dr. sc. Dinko Šokčević govorio je o migracijama Bunjevaca u Ugarsku te o radu na oživljavanju običaja maškara u Baji. Prema njegovim riječima Bunjevci se prvo spominju u Bačkoj 1622. godine kada je prisilno dovedeno, odnosno protjerano 2000 obitelji. Tada su, kako je naglasio, došli bez svećenika. U kasnijoj seobi su s Bunjevcima došli franjevci misionari te su počeli osnivati svoje samostane i pročulo se kako je Bačka bogata zemlja te da u njoj ima svega u izobilju. „Doslovce, kao da u njoj teče med i mlijeko“, rekao je predavač. Jasno je da su takve informacije zainteresirale narod te je tijekom 17. stoljeća bilo nekoliko spontanih dolazaka u Bačku. Posljednji val i onaj najpoznatiji bio je 1687. godine i zapravo je dio jednog lanca tragičnih događaja, koji pogađa cijelo katoličko pučanstvo.

Vršiteljica dužnosti ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković govorila je na temu „Markeri hrvatskog identiteta bačkih Bunjevaca s naglaskom na nematerijalnu kulturnu baštinu“. Govorila je o imenu „Bunjevci“, koji su zapisivani i kao Dalmati, Iliri, katolici, katolički Raci... Čeliković je govorila i o bogatoj nematerijalnoj baštini Bunjevaca iz Bačke te je naglasila kako su oni jedna od najjačih, pa i najjača hrvatska grana u Bačkoj. Kako je istaknula Dužijanca je u kazalištu, na ulicama, u zapisima, kalendarima te se može reći da je marker vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta.

Predstojnica Katedre za migracije i manjinske zajednice Odsjeka za etnologiju i kulturalnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, izv. prof., govorila je na temu „Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca u svjetlu rezultata etnološkog istraživanja“. Govorila je o istraživanjima u kojima se vide sličnosti i razlike te da sve Bunjevce veže govor, religija i kultura, ali da su regionalno specifične zajednice.

Nakon tribine nazočnima je predstavljena i kruna „Dužijance u Mostaru“ koju je izradila poznata umjetnica u tehnici slame Jozefina Skenderović, koja ju je i predstavila. Na kruni su četiri medaljona koja predstavljaju: salaš - Bunjevce iz Bačke, senjska kula Nehaj – Bunjevce iz Senja, lička kapa – predstavlja ličke Bunjevce, a sve nas je to, kako je rekla, povezalo u Mostaru. Na čelu krune su Mostar i križ. I kako je Skenderović naglasila „Puno tog se promijenilo, ali smo sačuvali vjeru i znamo da smo Hrvati. Tako je zaogrnuta hrvatskim pleterom“.  Kroz ovu večer okupljene je vodila glavna i odgovorna urednica tjednika Hrvatska riječ Zlata Vasiljević. Tribini je prethodilo otvorenje putujuće izložbe „Bunjevačka nošnja, ris i dužijanca“ autora Marinka Piukovića, a program je nastavljen Folklornom večeri ispred Hrvatskog doma „Herceg Stjepan Kosača“ gdje su se mjesnoj publici predstavili folklorne i pjevačke skupine te tamburaški sastavi.

Središnje slavlje dužijance

Program „Dužijance u Mostaru“ završen je svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić u katedrali Marije Majke Crkve. Nakon misnog slavlja mnoštvo naroda i mladih u bunjevačkoj nošnji uputilo se u svečanom mimohodu do Hrvatskog doma „Herceg Stjepan Kosača“ gdje su ovogodišnji bandaš Petar Vukmanov Šimokov i bandašica Dunja Šimić predali domaćinu salaša žitni vijenac, odnosno kruh gradonačelniku Mostara Mariu Kordiću.

Uz UBH „Dužijancu“ u organizaciji manifestacije sudjelovali su i Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatska državna samouprava u Republici Mađarskoj, Mostarsko-duvanjska biskupija, Grad Mostar i Grad Senj, a pokrovitelji manifestacije bili su Grad Mostar i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.