Polaganjem vijenaca obilježena obljetnica smrti Josifa Runjanina
Svečanim polaganjem vijenaca na grob Josifa Runjanina na Uspenskog groblju u Novom Sadu 2. veljače obilježena je godišnjica smrti skladatelja hrvatske himne. Uz članove Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, koji tradicionalno obilježavaju obljetnicu Runjaninove smrti, događaju su prisustvovali i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik u Republici Hrvatskog Milorad Pupovac, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji Hidajet Biščević te ostali predstavnici pokrajinskih i gradskih vlasti.
„U proteklom razdoblju svi važni događaji hrvatske zajednice tematski su vezani uz znamenite osobe zajedničke hrvatske i srpske povijesti. Drago nam je što se, ponovno, okupljamo oko onoga što nas ujedinjuje. Josip Runjanin, poput bana Jelačića i biskupa Antunovića, nadahnut idejama zajedništva, suradnje, očuvanja vlastitoga i poštivanja tuđega postaje i nama primjer izgradnje i napretka. Runjaninovo porijeklo pokazuje nam koliko smo usko vezani jedni uz druge, koliko nam se putovi isprepliću i u najznačajnijim razinama identiteta, a činjenica da se predstavnici dviju nacionalnih manjina dviju susjednih država okupljaju danas na ovom mjestu govori da su vrijednosti naših velikana i danas žive te nas i dalje opominju i potiču.“, izjavila je Vojnić, predsjednica HNV-a.
„S ponosom ističem činjenicu da u kulturnom prostoru hrvatske zajednice postoje i one prakse s kojima se ističu pozitivni primjeri u hrvatsko-srpskim odnosima, kojih je daleko više od onih negativnih. Čuvajući i razvijajući svoje identitetske sastavnice, svjesno nastojimo afirmirati i sve ono što je na pozitivan način povezivalo i povezuje hrvatski i srpski narod. (...) Dolazak gospodina Pupovca dokaz je naše dugogodišnje bogate i plodne suradnje između srpske zajednice u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji, naših političkih i drugih nacionalno-manjinskih institucija. Čini se kako nije preuzetno reći da bi iz naših suradničkih iskustava mogli neke prakse preuzeti i najviše razine vlasti dviju država. Jer, međusobno uvažavanje, otvorenost i posvećenost međusobnom dobru jesu načela po kojima se odvija naša suradnja, koja još uvijek nije dovoljno vidljiva ni podržana. Na koncu, dopustite mi da i ovdje istaknem očekivanje da će hrvatska zajednica, okrenuta i zauzeta za napredak i prosperitet Republike Srbije, nastaviti uspješno rješavati sve izazove pred kojima se nalazi, među kojima je najveći uključenost u procese donošenja odluka i to na svim razinama – od republičke do lokalne i to na način kako je to riješeno na pokrajinskoj razini i razini grada Novog Sada: u dobroj vjeri i na partnerskoj osnovi, radi dobra pripadnika hrvatske zajednice.“, rekao je, među ostalim, u svom govoru Žigmanov, predsjednik DSHV-a.
„Na ovom mjestu osjećam naročit osjećaj iz dvaju razloga: zato što sam ovdje prvi put, drugo zbog toga što stojim ispred groba jednog velikana iz razdoblja velikih vremena i velikih ljudi u hrvatsko-srpskim odnosima; hrvatsko-srpskim stremljenjima, kada, unatoč razlikama, zajednički ciljevi – u prvom redu sloboda, uzajamno poštovanje i sloga da se dođe do narodnih sloboda – jesu povezivali ljude do tog razmjera da su zajedno pjevali, zajedno sklapali ono što će ostati trajnim obilježjem njihovog nastojanja, a to je sloboda i za Hrvate, sloboda i za Srbe, sloboda za sve s kojima smo ovdje živjeli. Mnogo je takvih u povijesti Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Srbiji. Nažalost, dosta je i onih koji su dijelili Hrvate i Srbe. Koji su, ne samo dijelili, nego što je posebno teško, nanosili teške ozljede, teška stradanja – bilo Srbima, bilo Hrvatima. Hrvati u Srbiji pripadaju onim narodima koji nisu imali samo ljude koji su dijelili nego i ljude koji su povezivali. Josif Runjanin je jedan od takvih. Mi Srbi iz Hrvatske zbog toga s posebnom pažnjom dolazimo na ovakva mjesta.“, rekao je u svom obraćanju Pupovac, predsjednik SNV-a, istaknuvši kako Hrvatima u Srbiji želi da se u svakoj prilici mogu okupljati i pjevati svoju nacionalnu himnu koju im je u baštinu ostavio Runjanin.
Mirko Turšić, predsjednik HKPD-a „Jelačić“, iznio je i ne toliko poznate činjenice o sudbini Runjaninovog groba: „Novosađani, s kojima je živio posljednje dvije godine života, zaboravili su i mjesto gdje je pokopan. Zahvaljujući dr. Iliji Ognjanoviću Abukazemu grob je pronađen te je 1924. godine podignut sadašnji spomenik. Pokretači akcije za podignuće nadgrobnog spomenika bili su prota Velja Miroslavljević, Jovan Hranilović, grkokatolički svećenik i Franjo Malin, tadašnji gradonačelnik Petrovaradina. (...) Na svečanosti otkrivanja spomenika i obredima blagoslova, koje je vodio pravoslavni episkop bački Irinej Ćirić, bilo je više stotina osoba. (...) Sudjelovala su i mnoga pjevačka društva: Hrvatsko pjevačko društvo „Neven“ iz Petrovaradina, Mađarsko reformatorsko-crkveno društvo, njemačka društva „Frohsin“ i „Jugendchor“ te židovsko društvo „Hazemer“. Osobito je bio svečan i dirljiv trenutak kada su sva pobrojana društva zajedno otpjevala himnu „Lijepa naša domovino“. (...) Kuriozitet spomenika leži i u činjenici da su na njemu uklesana i prva četiri notna takta himne s latiničnim tekstom ispod nota. (...) Na poleđini spomenika stoji natpis: Ovaj spomenik podigli su Srbi i Hrvati 12. srpnja 1924. U razdoblju druge Jugoslavije, spomen i sjećanje na Runjanina, jednako kao i na bana Jelačića bilo je zamrlo. (...) Osnutkom Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ 2003. godine, tu je brigu i obvezu na sebe samoinicijativno preuzelo ovo Društvo.“
Obitelj Runjanin potječe iz Loznice, ali se preselila u Slavoniju gdje se Josif Runjanin rodio 8. prosinca 1821. godine u Vinkovcima. Nakon školovanja u rodnom gradu te Srijemskim Karlovcima odlučio se na vojno zvanje. U vrijeme boravka u Glini pridružio se društvu ilirskih rodoljuba gdje je u kući „Peleš“, 1846. godine, skladao melodiju na tekst pjesme Antuna Mihanovića „Horvacka domovina“. Prihvatili su je ostali vojnici te se pjevala u mnogim prigodama. Svidjela se i pukovniku Josipu Jelačiću koji ju je dao kapelniku Josipu Wendlu da je prilagodi za marš. Tako se proširila po Hrvatskoj nakon čega ju je preradio skladatelj Vatroslav Lichtenegger i 1861. godine tiskao u Sbirci različitih četveropjevah mužkoga sbora. Godine 1891. „Horvatsko-slavonsko gospodarsko društvo“ priredilo je u Zagrebu jubilarnu gospodarsku izložbu na kojoj je, tijekom rujna iste godine, birana hrvatska himna. Između triju prijedloga izabrana je upravo Runjaninova melodija i Mihanovićev tekst pod nazivom „Lijepa naša domovino“. Nažalost, Runjanin ovaj događaj nije doživio. Preminuo je u Novom Sadu 1878. godine.
