Prva godišnjica smrti Petra Pifata
Dana 12. travnja navršava se prva godišnjica smrti Petra Pifata (1982. – 2022.), u povodu koje su članovi Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji na čelu s predsjednicom HNV-a Jasnom Vojnić obišli njegovo počivalište u Babinoj Gredi te sudjelovali na svetoj misi zadušnici u zajedništvu sa suprugom preminulog Petra Vesnom i sinom Eugenom.
Petar Pifat bio je kulturni djelatnik, glazbenik, zaljubljenik u povijest Petrovaradina i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Osnovnu školu završio je u Petrovaradinu, srednju poljoprivrednu u Futogu, a diplomirao je menadžment u medijima u Novom Sadu. U istom gradu završio je i osnovnu glazbenu školu. Radio je kao urednik i voditelj kolažnog programa na hrvatskom jeziku radija na Radio-televiziji Vojvodine.
Bio je veliki poklonik i istraživač prošlosti Petrovaradina. Sudionik više stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Od 2012. do 2020. bio je predsjednik Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, a više od desetljeća organizator i voditelj priredbi i kulturnih manifestacija u okvirima hrvatske i katoličke zajednice u Vojvodini. Bio je ključna osoba u procesu dobivanja u posjed hrvatske zajednice rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Posebno je zaslužan za oživljavanje marijanskog svetišta Tekija kraj Petrovaradina. Na njegovu inicijativu ustrojen je i muzej tekijskog svetišta. Koautor je monografije Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, nagrađene priznanjem „Emerik Pavić“ Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Autor je knjiga Vesel'te se, kršćani: božićne popijevke i običaji u Petrovaradinu te Priče iz Gradića Petrovaradinske tvrđave (i na engleskom Tales from Gradić: Petrovaradin fortress). Bio je suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od njegova osnutka. Stručne radove objavljivao je u časopisima (Nova riječ i Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a) te u zbornicima. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – Muzej Grada Petrovaradina“ kojoj se iznimno veselio. U dva je navrata bio vijećnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (2015. – 2020. i od 2020. do smrti). Krasila ga je odgovornost u djelovanju, zdravo rasuđivanje, privrženost programu i vodstvu te aktivizam koji je vodio boljitku Hrvata ne samo u Petrovaradinu već i u cijeloj Vojvodini.
Izložen pogibeljima struktura koje nisu bile naklonjene njegovom djelovanju za dobro Hrvata u Vojvodini, obolio je od neizlječive i teške bolesti te preminuo u Osijeku na današnji dan prije godinu dana. Osim u Babinoj Gredi, odnedavnom Petrovom počivalištu, svetu misu u crkvi sv. Roka u Petrovaradinu prikazali su i njegovi bliski sugrađani u čijim je životima ostavio neizbrisiv trag.
